Veronikin rubac pohodio Mostar, Međugorje, Dubrovnik i Kotorsku biskupiju

Duhovni susreti za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom katoličkom baštinom

MOSTAR/DUBROVNIK/KOTOR/PERAST/HERCEG NOVI – Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama Veronikin rubac iz Osijeka, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo, obilježila je od 17. do 20. rujna kraj radne volonterske godine hodočasničkom duhovnom obnovom kroz duhovne susrete za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom rimokatoličkom baštinom u Bosni i Hercegovini, Dubrovniku i bokokotorskom “Zaljevu hrvatskih svetaca” u Kotorskoj biskupiji, najužnijoj hrvatskoj Crkvenoj pokrajini smještenoj u Crnoj Gori.

Četverodnevni pohod marijanskim prošteništima, crkvama u kojima se na poseban način časte hrvatski sveci i drevnim gradovima značajnim za povijest Hrvata rimokatolika započeo je na spomendan rana sv. Franje u Mostaru u franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla gdje je putnike domaćinski dočekao fra Ante Marić (teolog, povjesničar i književnik) koji je upoznao hodočasnike sa hrvatskom i franjevačkom poviješću na području Hercegovačke Franjevačke provincije Uznesenje BDM čiji je aktivni član. Duhovni i evangelizacijski program nastavljen je pohodom međugorskom prošteništu Kraljice mira u župi Sv. Jakova. Uz duhovno vodstvo najvećeg hrvatskog mariologa fra Petra Lubine, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu te urednika časopisa “Marija”, hodočašće je proteklo u tematskim razmatranjima, katehetskim poukama i duhovnim nagovorima tijekom putovanja od Međugorja preko Dubrovnika, gdje je u “hrvatskoj Ateni” posjećen franjevački samostan sa Ljekarnom Male braće (1317. godine), dominikanski samostan, crkva Sv. Ignacija Lojolskog (1725.) i znamenitosti Staroga grada, a put nastavljen prema odredištu “Zaljeva hrvatskih svetaca” i pomoraca u drevnoj Kotorskoj biskupiji gdje je velikodušni domaćin u Biskupskom ordinarijatu i pratitelj pohoda Kotoru bio mons. Ilija Janjić, 89. kotorski biskup i misionar, koji je goste upoznao s poviješću katedrale sv. Tripuna i sakralnom baštinom uključujući relikvije svetaca, pokazao posmrtne ostatke blaženice Ozane “anđela grada Kotora” u crkvi sv. Marije od Rijeke, “Pietu” Vanje Radauša… Završetak susreta sa biskupom Janjićem okrunilo je zajedničko pjevanje neslužbene himne bokeljskih Hrvata “Zasjat će palaci” uz okrjepu. Trećega dana putovanja u hrvatskoj Crkvenoj pokrajini (ustanovljenoj u vrijeme Rimskoga carstva oko 325. godine) hodočasnici su vidjeli drevni grad Perast naspram kojeg je, jedno od četiriju kotorskih svetišta, zavjetno Svetište Gospe od škrpjela tzv. hrvatsku sikstinsku kapelu na umjetno nastalom Gospinom otoku (građen u 15. stoljeću nasipavanjem kamena i potapanjem isluženih jedrenjaka na hrid-škrpjel) gdje je domaćin bio don Srećko Majić, te naposljetku crkvu Sv. Eustahija u Dobroti. Na povratku iz Tivta četvrtoga dana obnove posjećena je crkva Sv. Leopolda B. Mandića u Herceg Novom (rodni Leopoldov grad) i slavljena euharistija u crkvi Sv. Jeronima uz predvođenje župnika salezijanca Ivana Vargeca, koji je, kao i kotorski biskup, posvjedočio o nedostatku redovnika i svećenika za pastoral vjernika Hrvata Bokelja gdje ima 24 rimokatoličke župe, no i sve manje vjerničkoga puka. Danas bokokotorski Hrvati baštine oko 60 posto kulturne baštine države Crne Gore, od čega je 80 posto pod zaštitom UNESCO-a, ali čulo se, “u tišini” zatvaraju crkve, samostane i župne kuće sa crkvenim dobrima kojih je 140, a Hrvata katolika oko 6.000. U ekumenskom ozračju življenja vjere biskup Janjić je zahvalio “Veronikinom rupcu za pohod, rekavši kako je posjet potaknut upoznavanjem Crkve veliko ohrabrenje žiteljima u većinskom pravoslavnom okruženju. Janjić je najavio jubilejsko slavlje 2016. godine kada će biti obilježena 850. godišnjica posvete katedrale sv. Tripuna, gdje su hodočasnici molili zagovor bokeljskih svetaca, a biskup im približio slavnu prošlost i bogatu riznicu sakralne i kulturne baštine.

Duhovni susreti, započeti ispitom savjesti, sudjelovanjem u večernjem misnom slavlju u Međugorju, klanjanjem pred Presvetim i ranojutarnjom pobožnošću uz molitvu radosnih otajstava na Podbrdu (Brdu ukazanja BDM), te nastavljeni u Dubrovniku i Crnoj Gori, imali su nakane: duhovna okrjepa; sabiranje radi približavanja Bogu kroz uranjanje u kršćansku duhovnost nadahnutu Evanđeljem, marijanskom pobožnošću i ostavštinom Crkve u Hrvata; izgradnja i učvršćivanje vjere; upoznavanje sa pučkim čašćenjem Gospe u svetištima i hodočastilištima te, u konačnici, duhovni odmor na marijanskom vrelu nakon služenja bližnjemu kroz mnoštvo aktivnosti Veronikinoga rupca. Molilo se za osobne nakane i oživljavanje Crkve u Kotorskoj biskupiji s naglaskom na smislu posjeta – izričaju ljubavi prema mjesnoj Crkvi u bremenitom vremenu za župe siromašne župljanima, pastirima Crkve i financijskim sredstvima za održavanje spomeničkih dobara. Svaki je dan počinjao i završavao molitvom i slavljenjem euharistije u crkvi, liturgijskom pjesmom i blagoslovom.

Vrijedno je istaknuti kako je drugoga dana duhovna obnova nastavljena pohodom Dubrovačkoj biskupiji gdje su se Osječani srdačno susreli sa o. Perom Mijićem-Barišićem, bivšim ravnateljem osječke Isusovačke gimnazije (u osnivanju do rujna 1998. godine) koji sada djeluje u Rezidenciji Družbe Isusove u Dubrovniku u crkvi Sv. Ignacija Loyolskog gdje je Petar Lubina predvodio misno slavlje uz suslavljenje Željka Paurića, a potom je radosno zajedništvo vjernika nastavljeno uz okrjepu i razgovor sa Mijićem-Barišićem o zajedničkim danima provedenim u Osijeku, ali i o djelatnim plodovima vjere kroz služenje u Veronikinom rupcu po uzoru na BDM i na način kako to čine štovatelji sv. Franje Asiškog u zajedništvu trećoredaca FSR-a Mjesnog bratstva Tvrđa u Osijeku. U Kotoru pak, u crkvi Sv. Klare Asiške domaćin je bio fra Filip Karadža, predstojnik kotorskog Franjevačkog samostana, gdje se čuva 50 inkunabula. Karadža je pojasnio kako osobe posvećenoga života u Kotorskoj biskupiji imaju ulogu misionarenja kulturom te je Klarina crkva u Kotoru primjer slikovite “Biblije siromaha” koja slikom slavi Boga, a najavio je i simpozij u Dubrovniku (9. listopada 2015.) uz misno slavlje u Kotoru vezano uz proslavu 750. godišnjice prvog pisanog spomena dolaska franjevaca u Boku Kotorsku.

Sa Veronikinim rupcem putovali su dugogodišnji prijatelji udruge: fra Željko Paurić (bivši gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku, sada gvardijan FS u Zemunu) koji je koncelebrirao na slavljima, a u pripravi su uz Mariju Šešo sudjelovali Zlatko Špoljarević (Tuzla) i Ivan Sivić (Subotica), dok je Ivka Kaurinović predvodila pjevanje. Osječani su trećega i četvrtoga dana doznali više o uzorima kršćana: ispovjedniku kapucinu sv. Leopoldu B. Mandiću, sv. Tripunu (slavni mučenik zaštitnik Kotorske biskupije, naslovnik kotorske katedrale), bl. Ozani Kotorskoj (dominikanki, suzaštitnici Kotora i Kotorske biskupije, čija je 450. obljetnica smrti obilježena u travnju 2015.), bl. Graciju iz Mula, (redovniku augustincu), službenici Božjoj Ani Mariji Marović (“nije učila od božanskog srca samo ljubav nego i poniznost”), o blaženicima franjevcima i kršćanskim mučenicima, o bokeljskim mučenicima sv. Petru, Andriji i Lovri te drugim zaslužnicima uzdignutima na čast oltara. Marija Šešo, utemeljiteljica Veronikinog rupca, zahvalila je u ime okrijepljenih obnovom, oduševljenih viđenim i doživljenim i “za katoličko zajedništvo u kojemu smo jedni drugima dar Božji”. Zahvalnost je upućena svim domaćinima, pratiteljima i vodiču Tomislavu Hutzu iz Vukovara, vozačima Čazmatransa, no najviše duhovnomu voditelju puta fra Petru Lubini za poticajna promišljanja biranim riječima, umješno prenošenje enciklopedijskog teološkog znanja, mariološke kulture i posvješćivanje hrvatskoga kršćanskoga identiteta na hodočasničkim mjestima u “Zaljevu hrvatskih svetaca”.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*