Duhovna obnova i skupština Područnog bratstva trećoredaca u Osijeku

OSIJEK – Jednodnevnom susretu trećoredaca i trećoredica Franjevačkog svjetovnog reda Slavonsko-baranjskog područnog bratstva Sv. Antuna Padovanskog, održanom u Osijeku 26. ožujka u franjevačkoj crkvi Sv. Križa u Tvrđi, na duhovnoj se obnovi pridružila Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“, predstavnici FRAM-e, duhovni asistenti mjesnih bratstava franjevci konventualci (OFMconv) Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda te franjevci kapucini Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i redovnice-duhovne asistentice.

Program je počeo sakramentom svete ispovijedi i koncelebriranim euharistijskim slavljem predvođenim fra Dragutinom Bedeničićem (Osijek), nastavljen duhovnim razmatranjem fra Martina Dretvića (Vinkovci), duhovnog asistenta Slavonsko-baranjskog područnog bratstva FSR-a sv. Antuna Padovanskog sa sjedištem u Osijeku, o središnjoj temi duhovne obnove „Poslanica sv. Jakova, apostola“ (Jak 3, 1-10) i završen klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je vodio kapucin fra Dragutin Brezovac. Zajedništvo je duhovnog dijela zaključeno je podnevnim „Anđeoskim pozdravljenjem“ i blagoslovom naroda Božjeg. U misnom slavlju liturgijskim pjevanjem uz orguljsku pratnju Ivke Kurinović sudjelovali su trećoredci Mjesnog bratstva „Tvrđa“ i članovi „Veronikina rupca“.

U poslijepodnevnom radnom dijelu susreta 1. područne skupštine FSR-a trećoredce i ministre mjesnih bratstava je pozdravila područna ministra Ankica Šerić, čula su se izvješća i najavljene aktivnosti u 2022. godini (hodočašće u Pleternicu, seminar za formaciju, kongres i dr.) te prijedlozi za bolji rad. Susretu, uz domaćinstvo osječkih franjevaca Franjevačkog samostana sv. Križa i gvardijana fra Venancija Jakova Mihaljevića (duhovnog asistenta OFS-a i „Veronikina rupca“) pribivali su, uz spomenute franjevce, i fra Josip Patrčević, gvardijan Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku, fra Anto Hajmiler iz Iloka, redovnice i duhovne asistentice iz Bošnjaka i Đakova s. Paskala Križan i s. Karmela Dominković. U radu su sudjelovala mjesna bratstva: Požega, Našice, Vinkovci, Osijek s pet bratstava (Tvrđa, Kapucini, Jug II, Sv. Leopold B. Mandić), Belišće, Vukovar I i Vukovar II – Borovo naselje, Otok, Ilok, Bošnjaci, Novi Sad, Đakovo i Slavonski Brod. Slavonsko-baranjsko područno bratstvo sv. Antuna Padovanskog, sa sjedištem u Osijeku jedno je od pet područnih povezanih u Hrvatsko nacionalno bratstvo FSR sa sjedištem u Zagrebu. Svako mjesno bratstvo osnovna je stanica FSR-a i vidljivi znak Crkve, zajednice ljubavi. Bratstva razvijaju osjećaj crkvenosti i franjevačkog poziva te apostolski život članstva.

U homiliji nadahnutoj ulomkom evanđelja po Luki (Lk 18, 9-14) fra Bedeničić istaknuo je kako je bitno prihvaćati i primjenjivati Božju riječ u svojemu životu i svojemu srcu, a ne biti poput farizeja i o sebi misliti da smo dobri vjernici. „Tu je upravo opasnost da se zaustavi vjerničko svjedočenje u mišljenju da smo dobri vjernici, a to u srcu ne osjećamo i ne živimo vjeru. Osluškivanjem Božje riječi učim se ljubavi, poniznosti i ono što radim, radim iz ljubavi, ne zbog natjecanja“, kazao je propovjednik podsjetivši na slavlje svetkovine Blagovijesti kada smo s papom Franjom molili za mir u svijetu i osobito suosjećali s Ukrajinom. „Živimo li farizejski, nismo spremni prihvatiti svoje grijehe. Došli smo u ime Područnog bratstva i udruge „Veronikin rubac“ moliti Boga i čuti što je Isus Krist objavio, no koliko se Božja riječ vidi u našim sredinama, mjesnim bratstvima i prepoznaje li se u našim obiteljima? Živjeti nam je i pozvani smo, osobito u vrijeme korizme, na istinsko obraćenje, na život od susreta s Isusom, sa živim Bogom. Po nama treba biti prepoznatljiva Božja ljubav u tome kakva smo braća i sestre, osjeća li se čovjek pored nas dobro, a ne da se kao farizeji hvalimo i uspoređujemo s carinikom, a on zna da je grješan i traži oproštenje“, promišljao je propovjednik te naposljetku istaknuo zamku za „pobožnoga“ od relativiziranja grijeha i činjenja zla, zaključujući: „Pobožnost nije izmoliti ne znam koliko molitava, nego molitvu Isusa Krista živjeti i bit ćemo bolji i spremniji da se u našemu životu ostvari plan spasenja. Nasljedujući od Majke Marije poniznost, razumjet ćemo što to od nas Bog traži.“

Duhovnu obnovu sabranim pokornicima sa središnjim razmatranjem teme djela sv. Jakova apostola, fra Martin Dretvić je otvorio molitvom i utjecanjem Duhu Svetom da se „riječi kao sjeme prime u srce i rastu dobrim plodovima“. Duhovnik je promišljao o tome tko je sv. Jakov apostol, što meni Gospodin govori u Jakovljevoj i drugim poslanicama, kakve su to posebnosti u Pavlovljevoj, Petrovoj i Ivanovoj poslanici koje čovjeka vode prema svetosti. „Svetost mora biti očitovana u odnosu na Boga i bližnjega. Uzmite si za svetu zadaću čitati poslanice! Imaj svoje Sveto pismo, čitaj, razmatraj, križaj se njime, poljubi ga jer što se voli to se ljubi! Imaj svoj Novi zavjet, piši po njemu, a poželjno je i malo suza po njemu; Gospodin traži suze, ne molitve koje će dovesti do pokore. Trebamo živjeti od razmatranoga! U Pavljovljevoj 2. poslanici Timoteju (2 Tim 3) čitamo o opasnostima teških, budućih vremena, a mi mislimo da to znamo, no je li tako? Ljudi će biti sebeljupci, oholice, roditeljima neposlušni, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neljubitelji dobra… Spasonosno je biti samokritičan, tiče li se to mene? Sv. Jakov, naziva se i stariji, bio je Isusov vršnjak, brat Ivanov i s Petrom se njih trojica ubrajaju među one koji su Isusu bili osobito dragi… Bili su blizu Isusu, slijedili ga. I mi bismo bili blizu Isusu. Blizina se prokušava dubinom križnih putova i prokušanost vaše vjere, urodit će postojanošću jer svaka nas kušnja može dovesti do krijeposti prokušanošću, izdržljivošću, ustrajnošću“, kazao je Dretvić te promišljao o vrijednostima koje trebaju živjeti u vjerniku, osobito pobožnom trećoredcu koji je u „trajnoj duhovnosti s Isusom“ i „treba biti žarom raspoložen za svetu pričest, na misi sabran i pribran, a u crkvi disati u tišini molitve i razgovora s Bogom, ne bukom razgovara s ljudima i prepričavanja s kojeg se lako skrene u ogovaranje“. Razmatranje je zaključeno kako radom na svojoj duhovnosti biti dobar primjer vjere (obožavati Boga, nikada osobe i stvari) te je ukazano na ono čega se, osobito u korizmi, bogoljubni čovjek treba odreći i kako se oduprijeti kušnjama svjetovnoga, primjerice: požuda se odricati duhovnom stegom (askezom), grijeh neobuzdana „brzog“ jezika ispovijediti i obuzdavati ga slušanjem drugoga, šutnjom i molitvom pa će „poteći iz srca kroz usta pitke, ljekovite i zdrave riječi“. Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*