OSIJEK – Izvještajna godišnja skupština katoličke udruge za brigu o starijim i nemoćnim osobama Veronikin rubac održana je 24. veljače u dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa u Osijeku.
Katolička udruga „Veronikin rubac” u Osijeku postoji već 13 godina. „Sada brojimo 65 članova volontera i stalno skrbimo za 132 starije, nemoćne, invalidne i bolesne osobe. Uključujući povremenu brigu tijekom 2019. godine ostvarili smo aktivnosti sa sveukupno dvjestotinjak korisnika. Pri osnivanju Udruge zacrtali smo zadaću djelatno živjeti svoje kršćanstvo i to smo ugradili u Statut, a djelatnošću ostvarujemo ciljeve i smisao postojanja „Veronikinog rupca“, rekla je predsjednica „Veronikinog rupca“ Marija Šešo u povodu izvještajne Godišnje skupštine katoličke udruge za brigu o starijim i nemoćnim osobama, koja je održana 24. veljače u dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa.
Osnovna želja ove katoličke udruge je pomoći zbrinuti osobe starije od 65 godina koje mogu uz pomoć volontera ostati u svojoj sredini, poznatom okruženju i zadržati samopoštovanje i vlastitu vrijednost. Posebna vrijednost djelovanja prema zahtjevima koji se pred volontere postavljaju tijekom 2019. godine „Veronikin rubac“ darovao je potrebitima 4259 volonterskih sati, no brojka bi bila i iznad 5.000 sati računaju li se neizravne aktivnosti vezane uz skrb, dobročinstva i predstavljanje rada Udruge kroz osobni intelektualni i socijalni angažman volontera u različim segmentima. Zadnji ponedjeljak u mjesecu volonteri na sastanku u 17 sati izvješćuju o aktivnostima pa tako i o potrebama kojih je sve više. Naime, osoba u potrebi nazove Udrugu na dežurni telefon radnim danom (031-214-044, od 10 do 12 sati) ili obavijesti dežurnog volontera putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre te se primjereno rješava svaki zahtjev bilo žurni „u hodu“ ili zajednički dogovorom na sastanku.
„Kako bismo pratili rad pojedinca za svaku godinu sastavljamo izvješće o radu i to pokušavamo izreći volonterskim satima ili kroz aktivnosti. Tijekom 2019. ostvarili smo 4259 volonterskih sati konkretno za: pranje rublja i glačanje (117 sati), plaćanje režija (46), ostvarivanje prava iz zdravstva i socijalne skrbi (37), nabavu za domaćinstvo (148), nabavu lijekova (37), osobnu higijenu korisnika (127 sati), telefonsku potporu (35), velika spremanja stanova i kuća (257 sati), za posjete groblju (69), vožnju liječniku (71), pratnju na liječnički pregled kod specijalista (32), šišanje (119), vožnju na misu (116), odlazak i posjete ustanovama (257), šetnju s korisnikom (110), manje kućne popravke (11), druženje s korisnicima (1021), pomoć palijativnom bolesniku (362), očevid u kući korisnika (27), dežurstvo u udruzi (430) i dr. U međuvremenu u ustanovu je smješteno četvero korisnika, a preminulih je sedmero“, rekla je Šešo te dodala: „Imamo izuzetnu suradnju sa Centrom za socijalnu skrb, Crvenim križem Osijek, Caritasom, Isusovačkom klasičkom gimnazijom, Patronažnom službom, Rijekom ljubavi, HZZO-om Osijek, Volonterskim centrom te gradskim i županijskim Upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb. Naš pratitelj je i Glas Slavonije koji u vodiču o udrugama objavljuje naše postojanje. Prošle godine dvije članice su bile u Šibeniku na stručnom skupu o aktivnostima starijih i nemoćnih osoba u društvu i Crkvi te su naši volonteri sudjelovali u predavanju i radionicama. Kako bismo potaknuli mlade za interes prema usamljenima u svojoj bližoj okolici izradili smo graničnike sa s porukom Udruge ‘Poznaješ li nekoga osamljenoga u tvojoj blizini – učini dobro djelo, posjeti ga’. Njih smo namijenili mladim osobama koji se pripremaju za krizmu u svojim župama. Tijekom 2019. dobili smo priznanje Udruge socijalnih radnika Hrvatske kojim dokazujemo prisutnost i prepoznatljivost našega rada i šire od područja djelovanja.“
„Na osječkom području sve je više osoba koje nisu u stanju skrbiti o sebi. Često su to samačka domaćinstva s minimalnim primanjima, nerijetko bolesni i nemoćni. Starenjem stanovništva raste i broj teških kroničnih bolesnika, a sve je manji broj članova obitelji koji mogu pomoći oboljelom. Zdravstvena i socijalna služba, po važećim propisima, nije u mogućnosti osigurati cjelovitu skrb, a građani najčešće ne poznaju pojedinačna prava. Željeni izbor mjesta gdje će se bolesnik koji boluje od neizlječive bolesti njegovati većinom je vlastiti dom. Bolesnik se smješta u ustanovu zbog nemogućnosti obitelji da skrbi za svoga člana. Ponekad je dovoljna usluga zdravstvene njege u kući i volontera pa da se smještaj u instituciju odloži. Pored potreba vezanih za samačka i nemoćna domaćinstva, postoje potrebe obitelji koje skrbe za svoje bolesne i nemoćne članove. Pri tom se daju nesebično gotovo preko granica fizičke i psihičke izdržljivosti pa sami postaju umorni i iscrpljeni njegovatelji. Pored potrebe samog bolesnog člana javlja se i neprepoznata potreba pomoći osobama koje njeguju bolesnog člana obitelji (a takvih njegovatelja ima i među našim volonterima). Djelovanjem planiranih i provedenih aktivnosti poboljšava se kvaliteta života korisnika u sredini u kojoj žive, odgađajući ili isključujući smještaj u instituciju. Često su djelovanja zamjena za skrb koju bi pružala obitelj čija skrb izostaje iz različitih razloga“, naglasila je Košćak te najavila nastavak dosadašnjih aktivnosti, ali i prisutnost volontera u kući kao zamjene za osobu koja njeguje člana obitelji kako bi se njegovatelj odmorio; zatim poboljšavanje kvalitete života besplatnim uslugama, zamjensku komunikaciju s liječnikom, odlazak u trgovinu, održavanje osobne higijene korisnika i higijene prostora u kojemu boravi…
Predsjednici Šešo je 2019. drugi put dodijeljena županijska Povelja humanosti, a ona je naposljetku izvješća podsjetila: „Promatrajući brojke u izvješću vidljivo je kako je dio aktivnosti značajno podupro i preuzeo Crveni križ kroz svoj program ‘Zaželi’. Naša tajnica Vera, kojoj iskreno zahvaljujemo, nesebično je i izuzetno kvalitetno radila i uz njeno uvećano volontiranje povećani su i posjeti i druženja, a to svjedoči da naši korisnici bivaju sve manje usamljeniji. Kao i svake godine, lani smo duhovni odmor s duhovnikom ostvarili na hodočašću u Poljskoj na ‘Putevima sv. Ivana Pavla II.“ i tu se obogatili i osnažili. U srpnju 2017. Sabor RH je donio Zakon o zaštiti nasilja u obitelji, u kojem se posebna zaštita predviđa za osobe od 65 godina naviše. Uz ostale oblike (ekonomsko, fizičko, psihičko i spolno) uvodi se i zanemarivanje osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi koje dovodi do njene uznemirenosti vrijeđa dostojanstvo i time još nanosi tjelesne ili društvene patnje. Naši članovi su informirani o obvezi prijave zlostavljanja po spoznaji o tome, a kazne koje odredi sud kreću se od deset tisuća ili 45 dana zatvora… U radu želimo pomoći svima u potrebi, a za to trebaju dodatni napori kroz pomlađivanje i edukaciju članova.“
Skupštinu je vodila Kanita Peroli, zajedništvo je otvoreno duhovnim poticajem i zahvalnom molitvom koju je predmolio fra Ante Perković, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa, zazivajući Božji blagoslov na volontere i korisnike Udruge. Izvješće o radu predočila je predsjednica Šešo, naposljetku najavljući izbornu Skupštinu u prosincu 2020. godine, a uz nju će aktivnosti do tada suvoditi tajnica Vera Szilner koja je izvijestila o financijskom stanju, troškovima i prihodima. Članstvo je posebice zahvalnim pljeskom pozdravilo darivatelje čiji je novac omogućio kupovinu potrošnog materijala i pomagala posuđenih korisnicima, a među darivateljima koji su dali osobni prinos su: Marija Slabak, pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić i Jelica Klobučar, dok su prihodovno pomogli u kupovini opreme i Grad Osijek te Osječko-baranjska županija. O radu Nadzornog odbora izvijestila je Slavica Erk, Stegovnog suda Jaka Kordić, o izradi nove web stranice govorio je Slaven Marodt, koji u suradnji sa Markom Grgićem volonterski brine o medijskim platformama. Osobita je pozornost posvećena planovima Udruge u 2020. koje je najavila Stana Košćak, ističući važnost stalnog učenja kroz edukacije bitne za rad s korisnicima kako bi „djela volontera, u duhu zaštitnice Udruge sv. Majke Terezije, bila slika ljubavi prema bližnjemu i življeni socijalni nauk Crkve u zajedništvu Veronikinoga rupca“.
Najavljena je suradnja s drugim humanitarnim udrugama i organizacijama te širenje mreže socijalnih usluga u lokalnoj zajednici, dok se s Udrugom JA kao i TI planira u partnerskom odnosu provesti kakav budući projekt i razvijati socijalnu uključenost. „Želimo da nas suradnja dovede bliže našim stremljenjima prema otvaranju dnevnoga boravka za starije, nemoćne i bolesne članove obitelji. Važna je i suradnja s Povjerenstvom za zaštitu prava bolesnika i s mobilnim palijativnim timovima. Posebno ćemo brinuti o nastavku edukacije volontera za palijativnu skrb, i skrbiti za njegovanje kršćanske etike u svakodnevnoj komunikaciji te ublažavati sve veći problem usamljenosti“, najavila je Košćak u planu rada. Naposljetku sabrane je pozdravio suradnik Udruge Denis Ćosić, ravnatelj Gradskog društva Hrvatskog Crvenog križa Osijek, koji i ove godine nije krio oduševljenje volonterskim radom, kazavši: „Tamo gdje nitko neće, vi idete. Ono što nitko neće, vi radite požrtvovno i s ljubavlju sa ljudima koji su „teret“ društvu. Radite jako puno i na tome hvala.“
Zadnji ponedjeljak u mjesecu volonteri na sastanku u 17 sati izvješćuju o aktivnostima pa tako i o potrebama kojih je sve više. Osoba u potrebi nazove Udrugu na dežurni telefon radnim danom (031214044, od 10 do 12 sati) ili obavijesti dežurnog volontera putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre te se primjereno rješava svaki zahtjev bilo žurni „u hodu“ ili zajednički dogovorom na sastanku.
Nevenka Špoljarić
U prilog dostavljamo: IZVJEŠĆE RADA ZA 2019. GODINU
Leave a Reply