Darovali 3556 volonterskih sati 141 starijoj i nemoćnoj osobi
OSIJEK – Vrijeme i prostor na kojem živimo postaje sve bremenitije zahtjevima da se pojedinac vrednuje kroz materijalni doprinos ili izdatak zajednici u kojoj živi. Mi smo željeli popraviti ovaj način razmišljanja i pomoći samima, slabima i nemoćnima, postajući obitelj koja će zamijeniti onu koju su tijekom života izgubili umiranjem partnera ili iseljenjem mladih. Pokušavamo biti tu za one koji uz pomoć naših volontera mogu ostati u svojoj sredini i poznatom okruženju te osjetiti vlastitu vrijednost i samopoštovanje. Na području Osječko-baranjske županije udio starijih od 65 godina života u ukupnom stanovništvu (prema popisu stanovništva 2011.) iznosi 17,2 posto sa stalnom tendencijom porasta, a to govori o izrazitom starenju pučanstva, rekla je Marija Šešo, predsjednica Katoličke udruge Veronikin rubac, na skupštini Udruge održanoj 25. veljače u pastoralnoj dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa u Osijeku. Skupština je otvorena zahvalnom molitvom koju je predmolio fra Zoltán Dukai, prisjetivši se bolesnih i preminulih te zazivajući Božji blagoslov na volontere i korisnike Udruge. Dvanaesta godina djelovanja Veronikinog rupca ispunjena je sa 3556 volonterskih sati rada, rečeno je, jer angažiranošću su volonteri odgovorili na zahtjeve 141 korisnika u 2018. godini darujući potrebitima različite usluge ulažući djelatno svoje vrijeme, stručnost, talente i ljubav prema bližnjemu te oživljujući u konkretnim djelima socijalni nauk Crkve.
„Trenutno imamo 65 članova koji brinu za starije i nemoćne osobe. Prošle godine napustilo nas je 9 naših štićenika, dok je u ukupnoj evidenciji u 12 godina djelovanja upisano 345 korisnika, a registar preminulih sve je deblji. Svjesni smo da je starost samo faza života i da nam organizacija življenja predstavlja prepreku za čije svladavanje imamo želje i volje, ali nam/korisnicima ponekad nedostaje snage. Teško je uz nemoć sići niz stepenice sa trećeg kata i vratiti se sa potrebnim namirnicama i kućnim potrepštinama, teško je oprati prozore, spremiti stan, oprati rublje, ući u kadu ili pod tuš, otići liječniku, obići nam draga mjesta, teško je ili nemoguće otići na groblje kada imaš 85 godina i živiš sam. Nekima umirovljenička primanja jedva dosežu golo preživljavanje, a zbog dvadesetak kuna prelaze limit za ostvarivanje pomoći društvene zajednice. Zato postoje naši volonteri koji pomažu. Među novim aktivnostima bilo je čišćenje snijega s nogostupa i dvorišta štićenika. Novo s čim se susrećemo je problem usamljenosti starijih, kazala je Šešo te ispričala kako je starica s primjerenom sinovljevom skrbi tražila osobu koja bi za plaću s njom svakodnevno razgovarala. Naravno, i tu volonterka predsjednica Udruge svojim prisustvom donosi lijepu riječ ispunjavajući praznu bakinu svakodnevicu, međutim „problem je što osobe koje skrbe o potrebitima postaju sve starije, nedostaje mlađih volontera, a tijekom 12 godina postojanja Udruge čak dvadesetak volontera postali su primatelji usluga“.
„Svi članovi volonteri prolaze stalnu edukaciju kroz mjesečna predavanja (zadnji ponedjeljak u mjesecu u 17 sati, Trg Vatroslava Lisinskog 3,Tvrđa) i razmjenu iskustva s ostalim članovima udruge. Svi problemi, posebice vezani uz zbrinjavanje korisnika, brojni su i o njima razgovaramo te zajednički pronalazimo rješenje u institucijama. Kada osoba koja ima potrebu nazove Udrugu (031214044, od 10 do 12 sati) ili obavijesti dežurnog volontera putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga, a nažalost tu je u pravilu prepreka imovinski cenzus, nismo u mogućnosti riješiti problem kroz društveni sustav, onda uskaču volonteri Veronikinog rupca. Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost i to kroz pokušaj, zamjene obitelji“, kazuje Šešo, domećući kako „postajanjem članom obitelji korisnika volonter preuzima trajnu brigu za štićenika te zaista postaje članom obitelji uz koju ostaje do smještaja u instituciju (ako je nužna ta vrsta skrbi), do potpunog ozdravljenja ili, na žalost, napuštanja ovoga života“. U izvješću o radu Šešo je napomenula da se rad volontera prati, sastavlja izvješće izraženo u volonterskim satima. Primjerice, u 2018. evidentirana su: 482 sata dežurstava u Udruzi (od ponedjeljka do petka), za prijevoz pelena od donatora do korisnika utrošeno je 140 sati, 52 sata za sitne popravke u kući korisnika, za odlazak liječniku obiteljske medicine 48 sati, stavljanje u postelju 17 sati, za prijevoz k med. specijalistu 34 sata, nabavku potrepština 132 sata, boravak uz bolesnika 16 sati, a 318 sati za spremanje stanova i kuća te 45 sati za pranje prozora, dok je za šišanje utrošeno 117 sati; 32 sata za uviđaj i prvi posjet po pozivu 32 sata, za odlazak na svetu misu i na groblje 112 sati, za telefonski kontakt 790 sati, za plaćanje režija 29 sati, glačanje 20 sati, odlazak u banku 24 sata, 180 sati pomoći slabovidnom korisniku, 50 sati za druženje i šetnju sa psihijatrijskim bolesnikom, 403 sata za osobnu higijenu, 786 za posjete i druženje, 160 sati za čitanje pošte i obradu materijala, 150 sati za izradu materijala za natječaje lokalne zajednice, 250 sati za vođenje financijskog knjigovodstva i dr. Također, Udruga koristi vlastitu opremu kojima olakša rad volonterima u domovima korisnika, primjerice ustupljuje bolesničke postelje, hodalice, invalidska kolica… a oprema je nabavljena doniranim sredstvima Grada Osijeka i Županije Osječko-Baranjske, i tvrtke Vodovod Osijek.
„Imamo izuzetnu suradnju sa Centrom za socijalnu skrbi, Crvenim križem u Osijeku, Caritasom, Isusovačkom gimnazijom s pravom javnosti, Patronažnom službom Doma zdravlja Osijek, udrugom Rijeka ljubavi, Područnom službom HZZO-a, a posebno sa upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb Grada i Županije te sa „Glasom Slavonije“ koji objavljuje naš rad u vodiču za udruge. Kada je Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije slavio 75 obljetnicu rada, mi smo na tematskoj proslavi predstavili skrb o starim ii nemoćnim osobama naše Udruge. Posebno ističemo da je naša članica Vera Szilner dobila nagradu Volonterskog centra Osijek za volontera godine i na taj način postajemo priznati članovi zajednice u kojoj djelujemo. U Osijeku se organiziraju tribine o socijalnom nauku Crkve na kojima kroz dokumente možemo upoznati osnove socijalnog djelovanja, kako Crkve kao institucije tako i laika koji taj nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinca i društva. Promatrajući brojke u našemu izvješću, evidentno je da je dio skrbi bolje društveno organiziran kroz Crveni križ. Međutim, bolest suvremenog čovjeka sve više postaje samoća. Stoga ne čudi da je broj naših posjeta i druženja povećan, ali će se trebati povećati i uz suradnju sa Isusovačkom gimnazijom koja je već lani surađivala u akcijama pomoći starima i druženju. Kao što činimo svake godine i 2018. smo se hodočašćem u Asiz duhovnom obnovom odmakli od svakodnevnice i pripremili za nastavak rada. Želja nam je pomoći svima i u buduće, a za to treba uložiti dodatne napore za pomlađivanje i edukaciju članova“, izvijestila je Šešo dodajući kako je članstvo upoznato i sa Zakonom o zaštiti nasilja u obitelji, uz odredbe zaštite osoba starijih od 65 godina, te su volonteri informirani o obvezi prijave zlostavljanja, ako ga uoče na terenu i u spoznaju uključuju Centar za socijalnu skrb Osijek.
Skupštinu je vodilo radno predsjedništvo: Kanita Peroli i Damir Gojković uz predsjedanje Dragice Nemet, koja je uvodno zahvalila predsjednici M. Šešo „dobroj duši i utemeljiteljici Veronikinog rupca čiji je rad na terenu nezamjenjiv“. „Sukladno Statutu Udruge i dalje ćemo pomagati nemoćnima, starima te osobama u potrebi, u njihovim domovima u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba i poslova koje ne mogu sami obavljati, npr. u održavanju osobne higijene i higijene životnog prostora, opskrbi osnovnim namirnicama i slično ili pomoći pri organiziranju smještanja u ustanovu ili udomiteljsku obitelj, kada je to potrebno. Korisnici jesu i bit će građani Osijeka u potrebi, a poznati su Udruzi… Također, nastavljamo suradnju s drugim humanitarnim udrugama i organizacijama na našemu području i pokušavamo ju proširiti na Udrugu katoličkih medicinskih sestara. U širenju mreže socijalnih usluga u lokalnoj zajednici s Udrugom JA kao i TI planiramo se javljati, kao partneri na buduće projekte u cilju razvoj socijalne uključenosti. Želimo da nas ova suradnja dovede bliže stremljenjima k otvaranju dnevnog boravka za starije, nemoćne i bolesne članove obitelji. Predviđena je i suradnja s Povjerenstvom za zaštitu prava bolesnika i nastavak mjesečne edukacije volontera glede palijativne skrbi, razvoja kršćanske etike u svakodnevnoj komunikaciji te angažman radi ublažavanja sve većega problema usamljenosti“, najavila je Stana Košćak govoreći o planu Udruge u 2019.
Financijsko izvješće sa pozitivnim rezultatima i pojedinačnim donatorima podastrla je Vera Szilner, dok je Vlasta Marodt u ime Nadzornog odbora za ostvareno čestitala što je skup pozdravio gromoglasnim pljeskom. Marija Šešo uvodno je zahvalila franjevcima Franjevačkog samostana u Tvrđi za ustupljen prostor te pozdravila nazočne goste „koji su tijekom godina svojim prisustvom i suradnjom sa Udrugom postali dio obitelji Veronikinog rupca“ Ivku Kaurinović, ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Osijek, i Denisa Ćosića, ravnatelja Gradskog društva Hrvatskog crvenog križa Osijek. Zahvala je upućena svim dosadašnjim suradnicima, institucijama i dobrotvorima uključujući Grad Osijek te Osječko-baranjsku županiju za višegodišnju potporu aktivnostima.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić
Leave a Reply