OSIJEK – „Volonterstvo nije novi način služenja, ono je najstariji način laičkog uključivanja u Crkvu u novom se Zavjetu bilježi pod vidom caritasa. Kršćanska etika ljubavi je temeljna kršćanska vrlina. Kriterij za cjelokupno naše djelovanje je ljubav, a uzor tome jesu život i učenje Isusa Krista. Kršćanska etika ljubavi je izvršavanje zapovijedi ljubavi, a to činite upravo vi u Veronikinom rupcu – pomažete bolesnima, prezrenima i napuštenima te tako osobnim primjerom pokazujete što znači ljubiti bližnjega. Osobito vama je bliska rečenica: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22.39). Od kršćana se stoga, očekuje i zahtijeva djelatna zauzetost za drugoga, univerzalna i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima. Samo s ljubavlju znanje može biti istinski humana praksa“, uvodno je rekla doc. dr. sc. Nada Prlić, prof. sestrinstva, autorica više udžbenika, na tribini održanoj 24. rujna u Katoličkoj udruzi za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ u Osijeku. Naime, u ciklusu mjesečnih predavanja volonterima Prlić je izlagala o temi „Etika katoličkih volontera – kršćanska etika ljubavi i etika skrbi“, nakon uvodne molitve koju je predvodila Marija Šešo, predsjednica Veronikinog rupca, ujedno pozdravljajući gošću potpornu članicu Udruge i zauzetu promicateljicu kršćanskih vrjednota u laičkoj i stručnoj javnosti. Šešo je podsjetila da je 1. listopada Međunarodni dan starih osoba te je „govor o kršćanskoj etici ljubavi prikladan uz obilježavanje koje će biti nastavljeno suradnjom sa Isusovačkom klasičnom gimnazijom s pravom javnosti u Osijeku tijekom listopada, kada će učenici s volonterima i profesorima izraziti djela ljubavi pomažući starijim i bolesnim korisnicima Veronikinog rupca“.
Uvodeći u izlaganje Prlić je podsjetila kako je „Udruga osnovana da djelom i životom svojih članova svjedoči kršćansku vjeru u djelotvornoj ljubavi na poseban način prema starijim i nemoćnim osobama, u duhu katoličke tradicije skrbi za starije i nemoćne osobe“, naglasivši misao Ivana Pavla II. o ljudskome radu koji je „ključ rješenja socijalnog pitanja, a teološki gledano, Bog čovjeka poziva na suradnju, (su)dioništvo“, a ovo bi trebala biti nit vodilja odnosa naših vjernika prema dobrovoljnom radu“. „Bitna je milosrdna ljubav i sućut u skrbi za svakog čovjeka, a djelatno ju nalazimo u Evanđelju (Mt 5,7; Lk 6,36; Lk 10,33-34; Mt 25, 35-36; Mt 22,39). Važno je izražavati bezuvjetnu ljubav i darivati znajući da to ne znači uvijek materijalno, već uzor imamo u Novom zavjetu (npr. Lk 6,27; Lk, 6, 29-30; Lk, 6, 31; Lk 6,35; Lk 12,33). Vjernik pred sebe stavlja zahtjev za savršenstvom koji se ogleda u evanđeoskim zapovjedima (Iv 15,12; Mt 5,48. Mt 7,12). Danas je iznimno važno govoriti i o etici skrbi pri čemu uzor imamo u osobi 20. stoljeća Majci Tereziji (nebeskoj zaštitnici Veronikinog rupca) koja je pokazala što znači skrbiti“, kazala je Prlić te pojasnila kako „etika skrbi jest stav katoličkih volontera i ona određuje dobro kao neposrednu brigu za druge, zauzetost za njihove potrebe, a Veronikin rubac i u tome je izravan jer pronalazi ljude u nevolji, patnji, bolesti i siromaštvu te sa stavom katoličkog volontera pomaže“.
Završavajući izlaganje poukom sv. Ivana Pavla II.: ‘U svakom bolesniku vidi Kristovo lice!’, Prlić je istaknula blagodat ostavštine sveca naših dana koja je obvezujuća djelatnom katoličkom volonteru, kazala je, a nalazi se u poslanici Familiaris consortio, smjerokazu katoličkim volonterima u življenju vrjednota zajedništva, uzajamnog predanja i ljubavi pri čemu je „pojedinac odgovoran iz dana u dan graditi zajedništvo (uzajamnim služenjem, zajedničkim dijeljenjem dobra, radosti ali i patnje) te biti spreman za razumijevanje, podnošenje i praštanje“.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
Leave a Reply